Tuzlanski Vremeplov

Dragiša Trifković, po svom osnovnom opredjeljenju, nije historičar. Povijest mu nije zanimanje, posao od koga živi. Naprotiv, mnogo više – historija je ta za koju se može živjeti, a istraživanja, traganja i proučavanja njenog toka i svjedočanstva su ono što nekoga, van akademskih titula i naučnih zvanja, može označiti kao povjesničara.

Knjiga "Tuzlanski vremeplov" (Pres kliping, Beograd, 1981) upravo je primjer takvog pristupa i poimanja mijena historije na jednom, prostorno i vremenski, omeđenom tlu. Ili, kako sam autor kaže: ""Tuzlanski vremeplov" plod je mog dugogodišnjeg skupljanja fotografija, crteža, razglednica i pisama koji se odnose na Tuzlu i okolinu od najstarijih dana do našeg vremena". I, već u tim riječima, sadržane su osnove onoga što čini Trifkovićev plodonosan i postojan hod stazama prošlosti: sakupljačka strast, zanos umjetnika i predanost poštenog posmatrača.

Osvrnimo se, stoga, ukratko na ono što nam ova rijetka knjiga nudi.
Vizantijski pisac, filozof, historičar i car, Konstantin sedmi Porfirogenet u djelu "De administrando imperio", 950.godine, izričito obilježava Tuzlu kao grad, pod rimskim nazivom "Salines", grad soli i to je prvi put da se ovaj kraj pominje u jednom pisanom dokumentu.
Trifković knjigu i započinje tim prvim pismenim spomenom, a završava posjetom Josipa Broza Tita, novembra 1976. godine. Ono što se unutar ta dva datuma i 240 stranica nalazi čini nesvakidašnje i jedinstveno svjedočanstvo o ovom gradu i njegovom podneblju tokom jednog milenija.
Kronološkim slijedom, uz pomoć opsežne dokumentarističke i arhivske građe, postojeće stručne literature, sjećanja, fotografija, crteža, razglednica, pisama i nebrojenih drugih izvora, autor pruža jedno neuobičajeno viđenje prošlosti svog zavičaja, u kojem se prelomni historijski trenuci prepliću sa svakodnevnim, naizgled nevažnim i zaboravljenim događajima, tvoreći jednu zaokruženu, logičnu i čvrstu cjelinu.
Za Dragišu Trifkovića nema malih i velikih događaja, značajnih i beznačajnih ličnosti, poznatih i nepoznatih zbivanja – sve je tu, prikupljeno, obrađeno i sačuvano, sve, na svoj način, govori o jednom vremenu i njegovim ljudima, sklapajući mozaik prohujalih stoljeća.
I prva geografska karta s unesenim imenom grada Tuzle i njene mahale i džindije, njene pčele i vosak za Dubrovnik, njeni Cincari, konjske trke, paše i kapetani, pljačkanja i pobune, konzuli i humanisti, šetališta i zatvori, njeni prvi vozovi i autobusi, dolasci putujućih pozorišnih trupa, prve špiritane i apoteke, njeni hajduci, svadbe, teferiči na Spreči, štrajkovi, progoni, presude i krv prolivena za slobodu.

"Tuzlanski vremeplov" tako čini nezaobilazno svjedočanstvo o ovom gradu i kraju, pisanom riječju, slikom, crtežom i dokumentom. Ali, istovremeno, to je rijedak primjer požrtvovanosti, ljubavi i riješenosti jednog čovjeka da se ostavi trag, progovori o jednom mjestu i vremenu, prikupi, pribilježi i otrgne od zaborava dio onog što čini prošlost, baštinu i tradiciju ovog podneblja i čovjeka u njemu.
Dugogodišnje bavljenje ovim poslom, shvaćenim kao poziv, predan rad i istraživanje, traganje za izgubljenim i sakupljanje naoko beznačajnih pojedinosti, Trifković uspijeva da poveže u skladan, razumljiv i čitljiv slijed, što ovoj knjizi daje atribute nezaobilaznog priručnika, dobre, dokumentarističke literature i svježeg, zanimljivog štiva.

Jedan redak autorovih napomena glasi: "U svom stvaralaštvu inspiraciju za rad nalazim upravo u obilju prikupljenih materijala iz prošlosti koji se pretežno odnosi na borbu radnika – za život dostojan čovjeka". Korak u prošlost Dragiše Trifkovića i nije drugo do vlastiti pokušaj tog i takvog življenja. "Tuzlanski vremeplov" zato je iskrena i dobra knjiga, a njen autor ne samo vajar, skulptor i slikar.

Mladen Bićanić, septembar 1982.

Izdanja

o autoru

"...Trifković je daleko više od običnog historičara svoga grada. Njega je interesovala svaka ulica, svaka kuća, svaka porodica, svaki čovjek iole vrijedan pažnje, bilo po zanimanju, ili po nečemu što je učinio u gradu bilo na kojem polju ljudske djelatnosti, ili po tome što upotpunjuje sliku minulog života, javnog ili privatnog. Zato nas ovih pet knjiga "Vremeplova" i navodi na pomisao da vjerovatno nijedan grad na svijetu nema ovakvu monografiju..."